Logoterapija
Najjednostavnije rečeno, logoterapija je način psihoterapijskog rada koji čovjeku pomaže ponovno pronaći ono zbog čega vrijedi živjeti, ulagati trud i ići dalje.
U logoterapiji ne razgovaramo samo o „smislu života” ili tražimo neku veliku životnu misiju. Ponekad je smisao vrlo jednostavan i nalazi se u odnosu koji nam je važan, poslu koji radimo, nečemu što stvaramo, iskustvu koje želimo doživjeti ili načinu na koji želimo biti prema drugima.
Što je logoterapija?
Logoterapija je psihoterapijski pravac koji je razvio Viktor Frankl, a u središte psihoterapijskog rada stavlja čovjekovu potragu za smislom.
Tri temeljna koncepta logoterapije
Slobodna volja
Čovjek nije u potpunosti određen svojim okolnostima, prošlim iskustvima ili psihološkim potrebama. I kada ne može birati okolnosti u kojima se nalazi, zadržava mogućnost zauzeti vlastiti stav prema njima. Upravo u toj slobodi stava nalazi se prostor njegove odgovornosti i izbora.
Volja za smislom
Za Frankla je volja za smislom temeljna ljudska motivacijska snaga. Čovjek nije prvenstveno vođen težnjom za užitkom ili moći, nego nastojanjem da u svom životu ostvari i pronađe ono što za njega ima smisao.
Smisao života
Smisao nije nešto što terapeut daje klijentu niti postoji jedan univerzalni odgovor na pitanje što životu daje smisao. Smisao je konkretan i situacijski te se otkriva u odnosu pojedinca prema životu i onome što određena situacija od njega traži.
Može se ostvarivati kroz ono što činimo i stvaramo, ono što doživljavamo i primamo od života te kroz stav koji zauzimamo prema okolnostima koje ne možemo promijeniti.
Zašto sam odabrala logoterapiju
Kada sam se upoznala s logoterapijom, zapravo sam shvatila kako mi je njezina definicija čovjeka osobno najbliža i kako način na koji pristupam životu u velikoj mjeri oslikava upravo logoterapijske postavke.
Najbliži mi je način na koji logoterapija pristupa patnji i teškim životnim situacijama. Frankl ne pokušava patnju romantizirati niti govori da je svaka patnja sama po sebi smislena. Naprotiv, kada možemo nešto promijeniti, trebamo pokušati promijeniti. Ali život nam ponekad donese okolnosti koje jednostavno ne možemo birati.
U tim situacijama posebno mi je snažna ideja da čovjeku ipak ostaje određeni prostor slobode, prostor da bira kako će se odnositi prema onome što mu se događa, što će učiniti s tim iskustvom i kakav će stav zauzeti.
To mi je važno i u psihoterapiji jer čovjeka ne želim svesti na ono što mu se dogodilo. Njegova prošlost jest dio njegove priče, ali nije nužno cijela njegova priča.
Jednako mi je važna osjetljivost prema individualnom smislu. Ne možemo drugoj osobi unaprijed reći što bi njezinu životu trebalo dati smisao. Ono što je meni smisleno ne mora biti smisleno nekome drugome. Zato u terapiji ne tražim gotove odgovore umjesto klijenta, nego zajedno s njim istražujem ono što je njemu važno.
Ideja kako čovjek nikada nije samo ono što mu se dogodilo i da se i u teškim okolnostima vrijedi pitati što još može birati.
— Irena Starman Frančić
Kada logoterapijski način rada može biti posebno vrijedan
Ljudi se mogu javiti s vrlo različitim teškoćama: zbog anksioznosti, depresivnog raspoloženja, problema u odnosima, životnih prijelaza, gubitaka, osjećaja da su zapeli ili da više ne znaju kamo idu.
Često se ispod konkretnog problema pojavi i pitanje: „Što sada?”, „Čemu sve ovo?”, „Što mi je zapravo važno?” ili „Kako dalje kada se moj život promijenio?”
Upravo su takva pitanja prostor u kojem logoterapijski način razmišljanja može biti posebno vrijedan.
Koristan je u razdobljima velikih životnih promjena, gubitaka i suočavanja s okolnostima koje nismo sami izabrali. Primjerice, nakon gubitka bliske osobe, prekida odnosa, promjene posla, bolesti, odlaska djece iz obitelji ili nekog drugog događaja koji čovjeku promijeni sliku života kakav je poznavao.
Tada nije uvijek dovoljno samo pitati: „Kako da se riješim ovog osjećaja?” Ponekad je potrebno i pitanje: „Što sada, u ovim novim okolnostima, za mene ima vrijednost?”
Kako logoterapija izgleda u praksi
Na početku je najvažnije upoznati osobu i razumjeti što ju je dovelo na terapiju. Razgovaramo o onome što se osobi događa, o njezinim odnosima, iskustvima, osjećajima, vrijednostima, izborima i onome što joj je važno. Zajedno pokušavamo razumjeti gdje se trenutno nalazi i što joj nedostaje.
Kroz razgovor se postupno otvaraju pitanja poput: Što mi je zaista važno? Za što želim ulagati svoju energiju? Što još mogu birati? Što želim napraviti s onim što mi se dogodilo? Prema čemu želim usmjeriti svoj život?
U običnom razgovoru prijatelj će Vam možda reći: „Ja bih na tvom mjestu napravila ovo.” U terapiji nije cilj da terapeut odluči umjesto Vas.
Terapeut sluša drugačije, pokušava zajedno s Vama razumjeti što se nalazi ispod onoga što govorite, koje su Vaše vrijednosti, potrebe, strahovi i mogućnosti. Ne tražimo samo kako ukloniti problem, nego i što nam taj problem govori o osobi i njezinu životu.
Važno je i da terapeut ne nameće vlastito značenje. Ono što nešto znači meni ne mora značiti isto i klijentu. Klijent je stručnjak za vlastito iskustvo, a terapeut mu pomaže da ga bolje istraži i razumije.
Što ljudi obično primijete kod sebe nakon nekog vremena rada?
Često počnu stvari gledati iz nešto šire perspektive. Ono što je u početku izgledalo kao jedina moguća opcija više ne mora izgledati tako.
Mogu jasnije prepoznati što im je važno, što mogu mijenjati, a što moraju prihvatiti kao okolnost. Ponekad se promijeni odnos prema vlastitoj prošlosti, a ponekad se pojavi više jasnoće oko toga kako žele živjeti dalje.
Ne mora nestati svaka teškoća. Ali osoba može dobiti drugačiji odnos prema njoj i više osjećaja slobode u tome kako će na nju odgovoriti.
Što logoterapija nije
Jedna od najvećih zabluda je da je logoterapija samo razgovor o tome kako pronaći „svoju svrhu” ili da čovjek samo treba pronaći smisao i sve će biti dobro.
Logoterapija nije pozitivno razmišljanje i ne govori nam da u svemu moramo pronaći nešto lijepo. Ne znači ni da trebamo biti zahvalni za patnju ili da sami stvaramo sve što nam se događa.
Ona ozbiljno shvaća patnju, gubitak, nepravdu i okolnosti koje čovjek ne može promijeniti. Ono što istražuje jest postoji li unutar tih okolnosti još neki prostor slobode i mogućnosti za izbor.
Ponekad ljudi misle da će terapeut pronaći njihov smisao umjesto njih. Ali smisao nije recept koji terapeut može dati.
Druga je zabluda da je logoterapija namijenjena samo ljudima koji imaju neku veliku životnu krizu. Zapravo, pitanje smisla može biti važno i kada izvana sve izgleda dobro. Čovjek može imati posao, obitelj i sve što je „trebao” imati, a ipak osjećati prazninu ili se pitati živi li život koji mu je zaista važan.
Smisao nije uvijek nešto veliko. Može biti vrlo konkretan i pronaći se u svakodnevnom životu, odnosima, radu, stvaranju, iskustvima ili načinu na koji se odnosimo prema nečemu što ne možemo promijeniti.
Cilj je prilagoditi proces osobi, a ne osobu procesu
Ne vjerujem kako jedan psihoterapijski pravac ima odgovor na sve i za svakoga. Psihoterapiju treba prilagoditi osobi, njezinim potrebama, teškoćama i okolnostima.
Logoterapijski pristup može se vrlo prirodno povezivati s drugim psihoterapijskim metodama. Ako je potrebno, važno je uključiti i psihijatrijsku procjenu, farmakoterapiju ili druge oblike stručne pomoći. Za mene je najvažnije da klijent dobije ono što mu uistinu treba, a ne da ga pokušavamo uklopiti u jedan terapijski model.
Svaki terapijski pravac polazi od različitog pogleda na čovjeka. To ne znači da je jedan bolji od drugog, već da je pojedini pravac možda bolje prilagođen određenoj problematici ili osobi.
Iz tog razloga moj logoterapijski habitus nadograđujem osnovnim edukacijama iz ostalih pravaca kako bih imala osnovna znanja i vještine za pristup različitim osobama i situacijama.
Moram li unaprijed znati što želim od terapije?
Ne morate ništa znati unaprijed. Dovoljno je doći s onim što trenutno imate: nekom teškoćom, pitanjem, osjećajem da ste zapeli ili jednostavno osjećajem da nešto u Vašem životu više ne funkcionira kao prije.
Ne morate imati savršeno formuliran problem niti unaprijed znati što želite od terapije. Ne morate znati što ćete reći niti imati odgovore na velika životna pitanja.
Terapija je upravo prostor u kojem zajedno možemo početi razumijevati što se događa.
Dovoljno je doći sa sobom i onim što trenutno nosite.
I možda najvažnije: terapija nije mjesto na kojem će netko drugi živjeti Vaš život umjesto Vas. To je prostor u kojem možete bolje razumjeti sebe, svoje mogućnosti i ono što Vam je važno, kako biste sami mogli donositi svoje izbore.